| Balada o jednookoj sireni |
|
|
|
|
Na šiljak hridi sred crnog oceana Sjela je da zapali zadnju cigaretu. Goli joj Mjesec priđe s leđa Tu sam izdajniče! Pogladi svoje prekrasne ljuske i skoči da ugasi opušak al uhvati je Mreža, iskon njezinih progonitelja, tkivo morskih lovaca. To nisam vidio, osim u snu, Ali sam je volio pa znam da je tako bilo, Jer sam sam pirat i ribar, Krvnik joj i osvetnik razderanih mreža I nosim njezino prokletstvo. Od svih bića što čekaju ljubav Meni je bačena kreatura pola žena pola riba a nijedno ljigava i odurna A opet sjajnija od žena koje ne prevrću brodove i galije. Iskopao sam joj oko kojim je namigivala Bataljunima kapetana prije mene I mornarima koji joj s palube Bacahu razdrljene smokve Dok je mlatila repom I uživala što je raspolućena Što joj ne mogu ništa. Sad je slobodna ko što je i bila Prije njihove mreže i moga mača Sretna je okončala i pod ljuskom neću više naći smisao kopna ili mora Srž izvrnutog bića.
|
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|